|
2. Kraljevima Chapter2 1 Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru:Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. 2 I reče Ilija Elizeju:"Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori:"Života mi Jahvina i tvoga:ja te neću ostaviti!" I siđoše do Betela. 3 A proročki sinovi koji su boravili u Betelu iziđoše Elizeju u susret i rekoše mu:"Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reče:"I ja to znam; tiho!" 4 Ilija mu reče:"Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona." Ali on odgovori:"Života mi Jahvina i tvoga:ja te neću ostaviti!" I uđoše u Jerihon. 5 Proročki sinovi koji su živjeli u Jerihonu priđoše Elizeju i rekoše mu:"Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reče:"I ja to znam; tiho!" 6 Ilija mu reče:"Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana." Ali on odgovori:"Života mi Jahvina i tvoga:ja te neću ostaviti!" I tako pođoše obojica. 7 I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. 8 Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. 9 A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju:"Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori:"Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!" 10 Ilija odgovori:"Mnogo tražiš:ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti." 11 I dok su tako išli i razgovarali, gle:ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. 12 Elizej je gledao i vikao:"Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. 13 I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. 14 Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći:"Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe. 15 Proročki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše:"Duh je Ilijin počinuo na Elizeju!" I krenuše mu u susret, baciše se pred njim na zemlju 16 i rekoše mu:"Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu." On im odgovori:"Ne šaljite nikoga." 17 Ali kako su oni svejednako navaljivali, reče im:"Pošaljite!" I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli. 18 Vratiše se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reče:"Nisam li vam rekao:'Nemojte ići!'" 19 Ljudi iz grada rekoše Elizeju:"Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna." 20 On reče:"Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je donesoše. 21 On tada ode na izvor, baci u nj soli i reče:"Ovako govori Jahve:'Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'" 22 I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po riječi koju je izrekao Elizej. 23 Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, dječaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreći:"Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!" 24 On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziđoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece. 25 Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.
|
|