Bible-Server.org

translate into

Izaija Chapter6

1 One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište.

2 Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila:dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio.

3 I klicahu jedan drugome:"Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!"

4 Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom.

5 Rekoh:"Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!"

6 Jedan od serafa doletje k meni:u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika;

7 dotače se njome mojih usta i reče:"Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten."

8 Tad čuh glas Gospodnji:"Koga da pošaljem? I tko će nam poći?" Ja rekoh:"Evo me, mene pošalji!"

9 On odgovori:"Idi i reci tom narodu:'Slušajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajte dobro, al' nećete spoznati.'

10 Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio."

11 Ja rekoh:"Dokle, o Gospode?" On mi odgovori:"Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez žitelja, dok kuće ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš,

12 dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit će zemlju,

13 i ostane li u njoj još desetina, i ona će biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj će njihov biti sveto sjeme."