|
|
1. Kraljevima Chapter17
1 Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu:"Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed."
2 Upućena mu je riječ Jahvina ovako:
3 "Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu.
4 Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane."
5 Ode on i učini po riječi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu.
6 Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio.
7 Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji.
8 Tada Iliji dođe riječ Jahvina:
9 "Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani."
10 Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče:"Donesi mi malo vode u vrču da pijem!"
11 Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj:"Donesi mi i malo kruha u ruci!"
12 Ona odgovori:"Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo."
13 Ali joj Ilija reče:"Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina.
14 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov:'U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.'"
15 Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin.
16 Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.
17 Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha.
18 Tada ona reče Iliji:"Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!"
19 On joj reče:"Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju.
20 Tada zavapi Jahvi i reče:"Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?"
21 Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu:"Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!"
22 Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje.
23 Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija:"Evo, tvoj sin živi!"
24 Žena mu reče:"Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!"
|
|