|
|
Job Chapter36
1 Elihu nastavi i reče:
2 "Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.
3 Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
4 Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.
5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
6 Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
7 S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.
8 Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,
9 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
10 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
11 Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.
12 Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.
13 A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;
14 u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.
15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:
16 izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
17 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
18 nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
19 Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.
20 Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.
21 Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.
22 Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?
23 Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći:'Radio si krivo'?
24 Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.
25 S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.
26 Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!
27 U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.
28 Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
31 Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.
29 Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?
30 Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
32 On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.
33 Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.
|
|